im. ž. 〈G gazèlē; mn. N gazèle, G gazélā〉 zool. preživač vitkih nogu iz porodice šupljorožaca koji živi u stadima u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji i Indiji

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gàzīrām, 3. l. mn. gazírajū, imp. gàzīrāj, aor. gazírah, imperf. gàzīrāh, prid. r. gazírao, prid. t. gàzīrān〉 utisnuti/utiskivati plin u tekućinu

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȁzīm, 3. l. mn. gȁzē, imp. gȁzi, aor. gȁzih, imperf. gȁžāh, prid. r. gȁzio, prid. t. gȁžen〉 1. 〈prijel.〉 nogama u hodu gnječiti, uništavati što [~ cvijeće; ~ travu] 2. 〈neprijel.〉 hodati odlučnim korakom ili se kretati po čemu [~ cestom]

pril. 1. uvodi pitanje o mjestu, na kojemu mjestu, u kojemu mjestu [Gdje stanuješ?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Znamo ~ stanuješ.; Reci mi ~ stanuješ.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ stanuješ.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Stanite ~ ja stojim.] ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno na koje mjesto [Stavi to bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]

vez. uvodi objektnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Vidjela sam ~ ulaze u razred.]; sin. da, kako

čest. izriče nevjericu [Gdje bi ona to napravila!]; sin. kako

pril. 1. na bilo kojemu, neodređenome mjestu, gdje bilo [Možemo li ~ popiti kavu?] 2. na pokojemu mjestu [Snijeg je ~ okopnio.]; sin. mjestimice, mjestimično, ponegdje, tu i tamo v. pod tu; sin. negdje

pril. neredovito i rijetko, koji put; sin. kadgod, katkad, kadšto, nekad, ponekad, tu i tamo v. pod tu

zam. 〈G gdjèkojēg(a), DL gdjèkojēm(u), A gdjèkojī/gdjèkojēg(a), I gdjèkojīm; ž. gdjèkojā, s. gdjèkojē〉 označuje neimenovani i rijedak predmet ili osobu, malo koji, rijetko koji; sin. pokoji, poneki

neodr. zam. 〈G gdjèčeg/gdječèga, DL gdjèčem/gdječèmu, A gdjèšto/gdjèčeg/gdječèga, I gdjèčīm/gdječíme〉 označuje što nepoznato i rijetko, malo što, rijetko što; sin. ponešto

neodr. zam. 〈G gdjèkog/gdjekòga, DL gdjèkom/gdjekòmu, A gdjètko/gdjèkog/gdjekòmu, I gdjèkīm/gdjekíme〉 označuje neimenovanu i rijetku osobu, malo tko, rijetko tko; sin. ponetko

〈G gđe〉 kratica za gospođa

〈G gđice〉 kratica za gospođica

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. gȇgām se, 3. l. mn. gégajū se, imp. gȇgāj se, aor. gégah se, imperf. gȇgāh se, prid. r. gégao se〉 polagano hodati naginjući se lijevo-desno [~ od umora; Guske se gegaju.]

im. ž. 〈G gȇjšē; mn. N gȇjše, G gȇjšā/gȇjšī〉 pjevačica i plesačica koja u japanskim čajanama zabavlja goste

im. m. 〈G gejzíra, I gejzírom; mn. N gejzíri, G gejzírā〉 geol. snažan izvor koji u pravilnim razmacima izbacuje vruću vodu i paru u obliku vodoskoka

prid. 〈G gèjzīrskōg(a); ž. gèjzīrskā, s. gèjzīrskō〉 koji se odnosi na gejzire [gejzirska voda]

im. m. 〈G gȅla; mn. N gȅlovi, G gȅlōvā〉 želatinozna tvar u obliku koje se proizvode neki kozmetički i higijenski proizvodi [~ za kosu]

im. m. 〈G gèma; mn. N gèmovi, G gȅmōvā〉 sp. dio teniskoga susreta koji natjecatelj osvaja ako postigne najmanje četiri boda pri čemu razlika mora iznositi najmanje dva boda; sin. igra

im. ž. 〈G gȅmē; mn. N gȅme, G gȇmā〉 nakit koji se obično rezbari u poludragome kamenu

im. m. 〈G gèmišta; mn. N gèmišti, G gȅmīštā〉 piće nastalo miješanjem bijeloga vina i gazirane mineralne vode

im. m. 〈G gȇna; mn. N gȇni, G gȇnā〉 biol. najmanji funkcionalni odsječak molekule deoksiribonukleinske kiseline koji je nositelj nasljednih svojstava

im. ž. 〈G generácijē; mn. N generácije, G generácījā〉 1. v. naraštaj 2. v. godište 3. razvojni stupanj [treća ~ računala]

prid. 〈G generácījskōg(a); ž. generácījskā, s. generácījskō〉 v. naraštajni

im. m. 〈G generála, V gȅnerāle; mn. N generáli, G generálā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 najviši časnički čin u kopnenoj vojsci i ratnome zrakoplovstvu [brigadni ~; ~ bojnik; ~ pukovnik; ~ zbora; stožerni ~] 2. osoba s istoimenim činom

im. ž. 〈G generàlicē; mn. N generàlice, G generàlīcā〉 vojn. žena s činom generala

prid. 〈G generàličina; ž. generàličina, s. generàličino〉 koji pripada generalici

im. ž. 〈G generalizácijē; mn. N generalizácije, G generalizácījā〉 v. poopćivanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. generalìzīrām, 3. l. mn. generalizírajū, imp. generalìzīrāj, aor. generalizírah, imperf. generalìzīrāh, prid. r. generalizírao, prid. t. generalìzīrān〉 1. v. poopćiti 2. v. poopćavati

prid. 〈G gȅnerālnōg(a); ž. gȅnerālnā, s. gȅnerālnō〉 1. v. opći 2. koji je glavni ili vrhovni [~ upravitelj]

prid. 〈G gȅneratīvnōg(a); ž. gȅneratīvnā, s. gȅneratīvnō〉 koji se temelji na izvođenju ili proizvodnji [generativna gramatika]

im. m. 〈G genèrātora, I genèrātorom; mn. N genèrātori, G genèrātōrā〉 1. tehn. stroj koji pretvara mehaničku energiju u električnu 2. pren. onaj koji što pokreće, stvara

im. m. 〈G genètičāra, V genètičāru/genètičāre; mn. N genètičāri, G genètičārā〉 stručnjak koji se bavi genetikom

prid. 〈G genètičāreva; ž. genètičāreva, s. genètičārevo〉 koji pripada genetičaru; sin. genetičarov

im. ž. 〈G genètičārkē, DL genètičārki; mn. N genètičārke, G genètičārkā/genètičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi genetikom

prid. 〈G genètičārova; ž. genètičārova, s. genètičārovo〉 usp. genetičarev

prid. 〈G genètičkōg(a); ž. genètičkā, s. genètičkō〉 koji se odnosi na genetiku [genetička istraživanja]; sin. (genetski)

im. ž. 〈G genètikē, DL genètici〉 znanost koja proučava pojave, uzroke i zakonitosti nasljeđivanja te promjenjivosti nasljednih svojstava

prid. 〈G gènetskōg(a); ž. gènetskā, s. gènetskō〉 1. v. genski 2. v. genetički

im. ž. 〈G gènezē〉 v. nastanak, postanak

im. m. 〈G gȇnija; mn. N gȇniji, G gȇnījā〉 1. osoba iznimno visoke inteligencije i velikih stvaralačkih sposobnosti 2. osoba koja je veoma dobra u kojemu poslu ili području [matematički ~; šahovski ~]; sin. genijalac

im. m. 〈G genijálca, V gȅnijālče; mn. N genijálci, G genìjālācā〉 usp. genij

prid. 〈G gȅnijālna; odr. gȅnijālnī, G gȅnijālnōg(a); ž. gȅnijālna, s. gȅnijālno; komp. genijàlnijī〉 1. koji je veoma pametan, darovit ili sposoban [~ čovjek; ~ znanstvenik] 2. koji je izvanredno važan ili dobar [genijalno otkriće]

prid. 〈G genijálčeva; ž. genijálčeva, s. genijálčevo〉 koji pripada genijalcu

im. ž. 〈G genìjālkē, DL genìjālki; mn. N genìjālke, G genìjālkā/genìjālkī〉 1. žena iznimno visoke inteligencije i stvaralačkih sposobnosti 2. žena koja je veoma dobra u kojemu poslu ili području [matematička ~; šahovska ~]

im. ž. 〈G genijálnosti, I genijálnošću/genijálnosti〉 osobina onoga koji je genijalan ili svojstvo onoga što je genijalno

im. pl. t. ž. 〈G genitàlījā〉 anat. spolni organi

prid. 〈G gȅnitālnōg(a); ž. gȅnitālnā, s. gȅnitālnō〉 koji se odnosi na genitalije